Priredio: dr Vukić Ilinčić
Istoričar dr Dragoje Živković je dao kritički osvrt na knjigu dr Novice Rakočevića Crna Gora u Prvom svjetskom ratu 1914–1918, u izdanju Istorijskog instituta. Ovo je, inače, doktorska disertacija koju je Rakočević odbranio krajem 1965. godine, a koja je pobudila veliko interesovanje istoričara, a i šire čitalačke publike. Knjiga je i hvaljena i kritikovana. Dr Dragoje Živković se u reviji Ovdje, Titograd, br. 13. jun 1970. godine, kritički osvrnuo na Rakočevićevu knjigu, u kojoj mu je veoma zamjerio po pitanju razmatranja crnogorskog nacionalnog pitanja.
Priređivač Rakočevićeve knjige Vrijeme knjaza i kralja Nikole 1878–1918. godine u cjelosti je prenio Živkovićev kritički osvrt, u kojem se, između ostalog kaže: „Kako je Rakočevićevo razmatranje crnogorskog nacionalnog pitanja, u objavljenoj knjizi, metodološki pogrešno i nenaučno, zaslužuje da bude predmet naše pažnje. U svojoj knjizi Rakočević o crnogorskoj naciji piše između redova, posredno, ali zaista nenaučno, subjektivistički, bez pravih argumenata na kojima gradi svoje postavke... Ne želimo da mu držimo lekciju o teorijskim i suštinskim determinatama crnogorske nacionalnosti, ali se postavlja pitanje: kako je moguće prenebregnuti određene istorijske okolnosti koje su presudno uticale na formiranje crnogorske nacije, mnogo ranije nego što to Rakočević tvrdi.
Autor pomenute knjige zanemario je marksistički prilaz crnogorskom nacionalnom pitanju, što ga je, razumije se, odvelo na stranputicu. Za njega je etnička pripadnost Crnogoraca nekadašnjem srpskom plemenu predominantna komponenta u opredjeljivanju crnogorske nacionalne pripadnosti. Gdje je onda strpao dijalektičke zakone razvitka društva bez kojih se ne može tumačiti nijedan proces društvenih odnosa, pa ni problem nastajanja nacije?...” konstatuje, između ostalog, u inače dugom tekstu dr Dragoje Živković. U ovoj knjizi objavljeni su i drugi kritički članci Rakočevićevog djela, uglavnom u vezi crnogorskog nacionalnog pitanja, a koji iz razloga ograničenosti prostora ovog feljtona ne mogu biti preneseni.
Dr Novica Rakočević odgovorio je dr Dragoju Živkoviću u istoj reviji Ovdje, broj 14–15. jul-avgust 1970. godine, gdje, između ostalog, Rakočević kaže: „... Da bi pribavio snažniju argumentaciju svojoj kritici, dr Živković je morao da izmišlja i da mi pripisuje tvrdnje kojih uopšte nema u mojoj knjizi. On je pronašao kako je kod mene etnička pripadnost Crnogoraca nekadašnjem srpskom plemenu! predominantna komponenta u opredjeljivanju crnogorske nacionalne pripadnosti, da ja fetišiziram taj etnogeni faktor i da to vodi u dogmatizam i nihilizam. Međutim, ja u knjizi uopšte ne govorim o porijeklu Crnogoraca, niti o etnogenom faktoru...
Crnogorsko nacionalno pitanje uopšte nije predmet razmatranja u mojoj knjizi; u vezi sa njim ja sam samo na osnovu dosadašnjih naučnih rezultata, u svega sedam redaka, konstatovao utvrđenu činjenicu – da se crnogorsko nacionalno pitanje onda nije ni postavljalo... Dr Živković upravo sam kaže da su Crnogorci srpskog etničkog porijekla i da je kod njih to srpsko porijeklo s ponosom prenošeno s pokoljenja na pokoljenje. A da bi dokazao da etnogeneza nije bila bitan faktor za konstituisanje crnogorske nacije, on kaže: Ali i Amerikanci su engleskog porijekla, što oni dobro znaju, pa ne smatraju sebe Englezima. (Kakvo poređenje! O porijeklu Amerikanaca dr Živković može naći preciznije objašnjenje u udžbenicima za osnovne škole)...
Nauka još ne poznaje oduvijek homogen narod, a ni država nije uvijek štitila homogenost Crnogoraca (To bi značilo da Crnogorci nijesu nikad potpadali pod vlast tuđina, a i u udžbenicima istorije za osnovne škole mogu se naći osnovni podaci iz kojih se vidi kako se izgrađivala i širila crnogorska država.)... Živković se čudi kako ja kralja Nikolu nazivam srpskim suverenom. Njemu, izgleda, nije poznato da se kralj Nikola sam nazivao srpskim suverenom. Na primjer: u govoru narodnim poslanicima prilikom proglašenja za kralja 1910. on je rekao kako je tvrdo ubijeđen da će sve velesile sa blagovoljenjem pozdraviti pored jedne kraljevine u Srpskom Podunavlju ovu drugu u Srpskom Primorju”...
(Nastaviće se)